Saša Grbić raskrinkao Izvještaj o koncesijama: Gdje nestaju milioni Republike Srpske?

Izvještaj Komisije za koncesije Republike Srpske za 2025. godinu na papiru izgleda kao uobičajena birokratska priča. Međutim, oštra i direktna diskusija poslanika SDP-a, Saše Grbića, ogolila je zastrašujuću istinu: prirodni resursi Srpske dijele se bez ikakvog plana, vizije i u korist privatnih milionera, dok su građani dovedeni na rub energetskog siromaštva.

Grbić je tokom skupštinskog izlaganja javno postavio pitanja koja su uzdrmala javnost i na koja nadležni pod hitno moraju dati odgovore.

1. Zakon iz 2013. naređuje novi plan, a mi koristimo dokument iz prošlog vijeka!

Komisija u svom radu konstantno maše Dokumentom o politici dodjele koncesija koji datira iz aprila 2006. godine. Taj dokument je licitirao projektima za period 2006–2007. godine – dakle, u davno prošlom vremenu!

Skandal u najavi: Važećim Zakonom iz 2013. godine, Komisija je imala rok od godinu dana (do kraja 2014.) da Skupštini podnese novu politiku dodjele koncesija. To se nije desilo ni poslije 12 godina! Naše resurse krčmimo bez ikakvog plana, vizije i strategije za narednih 20 ili 50 godina.

2. “Nelegalne aktivnosti” ili krivično djelo za zatvor do 10 godina?

Zakon jasno kaže da je rad Komisije javan i da se mogu organizovati javne rasprave. Ipak, rasprava nije bilo. Zašto?

U samom izvještaju (na stranama 52–55) Komisija sama navodi pojmove poput “nelegalnih aktivnosti”. Prema Krivičnom zakoniku RS, član 391, ovo se ne zove “aktivnost”, već krivično djelo: Protivzakonito zauzimanje i eksploatacija prirodnih bogatstava. Za ovo djelo, ukoliko je omogućeno zloupotrebom položaja, zaprijećena je kazna zatvora od dvije do deset godina! Umjesto javnih rasprava i krivičnih prijava tužilaštvu, dočekao nas je tajac.

3. RiTE Gacko i Ugljevik: Ko kopa ugalj i po kom osnovu?

Situacija u energetskim gigantima je potpuno netransparentna:

• RiTE Gacko: Ugovor o koncesiji za termoelektranu je istekao još 2023. godine! Danas se sve svodi na jednu fusnotu i “pregovaračke postupke” za ležište uglja. Da li Gacko uopšte ima legalnu koncesiju za rad i eksploataciju? Komisija ćuti.
• RiTE Ugljevik: Sudeći prema izvještaju Komisije, tamo je stanje idealno. Svi znamo u kakvim se ogromnim problemima nalazi ovo preduzeće, ali u izvještaju nema ni riječi o stvarnim gubicima i krizama.

4. Matematika od koje boli glava: Stanarima 138 miliona eura, Srpskoj sirotinja!

Najbolji primjer kako sistem (ne)funkcioniše je TE “Stanari”. Prema izvještaju, oni su na ime koncesione naknade u budžet uplatili oko 6,5 miliona KM. Kada se njihova proizvodnja od preko 1,9 miliona MWh stavi u kontekst prosječnih tržišnih cijena na berzama u okruženju za 2025. godinu (oko 70 evra po MWh), dolazi se do šokantne računice:

Ovakav odnos snaga traje još od novembra 2016. godine. Iako je Komisija stidljivo pomenula da bi trebalo uvesti “sistem indeksacije” kako bi se naknade uskladile sa inflacijom i skokom cijena, nikakva konkretna izmjena zakona nije pokrenuta, iako Komisija po članu 55. Zakona ima to pravo.

5. Veliki solarni sopstvenici varaju sistem, a građani im plaćaju milione preko računa za struju!

Poseban apsurd dešava se u sektoru obnovljivih izvora energije. Veliki investitori su brzo shvatili kako da izigraju sistem:

• Veliki solarni projekti se svjesno cijepaju na mnoštvo malih elektrana do 150 kW.
• Na taj način izbjegavaju ulazak u sistem koncesija i ne plaćaju koncesionu naknadu!
• Istovremeno, ostvaruju pravo na garantovanu (vrhunsku) otkupnu cijenu narednih 15 godina.

Da stvar bude gora, ovi povlašćeni proizvođači ne snose čak ni troškove balansiranja mreže.

Ko sve to plaća? Građani Republike Srpske! Taj novac se direktno izvlači iz džepova običnih ljudi kroz stavku “naknada za obnovljive izvore energije” na mjesečnim računima za struju.

Dokle više?

Dok Zakon o električnoj energiji Srpske na papiru prepoznaje kategorije “energetski ugroženih i zaštićenih kupaca”, surova reality pokazuje da je zbog ovakve politike skoro polovina građana u Srpskoj upravo to – socijalno i energetski ugrožena.

Dokle će se domaći resursi poklanjati i preplaćivati oni koji već imaju milione u džepovima, dok građani jedva spajaju kraj s krajem?