NA DANAŠNJI DAN PRIJE 32 GODINE POGINUO JE GORDON AJDER: IMAO JE SAMO 20 GODINA, A ŽIVOT JE IZGUBIO POKUŠAVAJUĆI DA SPASI SABORCA
Na današnji dan prije 32 godine, 27. avgusta 1994. godine, poginuo je Gordon Ajder. Imao je samo 20 godina.
Bio je student Mašinskog fakulteta, talentovani košarkaš i mladić pred kojim je bio cijeli život. Umjesto fakultetske diplome, njegova porodica dobila je vijest o njegovoj pogibiji.
Gordon je rođen u Sarajevu u avgustu 1974. godine. Sa roditeljima i bratom 1992. godine izbjegao je u Banju Luku, odakle je porijeklom njegov otac.
Po dolasku u Banju Luku odlazi na odsluženje vojnog roka, a potom se dobrovoljno priključuje 1. gardijskoj motorizovanoj brigadi Vojske Republike Srpske. Nakon završetka vojnog roka vraća se kući i upisuje Mašinski fakultet.
Majci je rekao da ne može da sjedi kod kuće dok su mu otac i prijatelji na ratištu. Rekao joj je da će se prijaviti u Interventni vod 16. krajiške motorizovane brigade i da će, kada rat završi, nastaviti studije i završiti fakultet.
Održao je riječ. Priključio se 16. krajiškoj motorizovanoj brigadi i raspoređen je u 3. motorizovani bataljon.
Sudbina je, međutim, odlučila drugačije.
Gordon je poginuo na Cerovici kod Doboja, 27. avgusta 1994. godine, prilikom izvlačenja i spašavanja ranjenog saborca. Prema svjedočenju porodice, njegove posljednje riječi bile su: „Umirem ti, brate.“
Njegov brat Goran godinama kasnije govorio je o Gordonu sa ponosom, ali i sa bolom koji vrijeme nije moglo da izbriše.
„Dobrovoljno se javio u 16. krajišku motorizovanu brigadu. Dao je život za saborca. Zadnje riječi su mu bile: Umirem ti, brate, rekli su mi njegovi saborci“, ispričao je Goran.
Gordon je posebno volio košarku. Bio je talentovani košarkaš i stigao je do tima mlade reprezentacije tadašnje SR BiH. Pred posljednji odlazak na ratište majci je rekao da, ako pogine, na njegovom spomeniku stave veliki košarkaški koš. Njegova posljednja želja bila je ispunjena.
Za hrabrost i žrtvu Gordon Ajder je posthumno odlikovan Ordenom Miloša Obilića, Medaljom majora Milana Tepića i Medaljom zasluga za narod.
Ipak, nijedno odlikovanje nije moglo porodici vratiti sina.
Gordonov otac Vojislav njegovu smrt nikada nije uspio da prihvati. U jednom od tekstova objavljenih godinama nakon tragedije, Vojislav je, pokazujući Gordonovu fotografiju, rekao: „Ovo je moja svetinja.“
Bol zbog gubitka sina obilježio je ostatak njegovog života. Prema svjedočenju porodice, Vojislav se nikada nije oporavio od tragedije. Posljednje godine proveo je teško bolestan i nepokretan, noseći u sebi bol zbog sina koji je imao tek 20 godina. Preminuo je sa tom tugom koju vrijeme nije uspjelo da izliječi.
Ni Gordonova majka Ankica nije prestala da nosi istu ranu. Više od tri decenije nakon gubitka sina, njena bol nije nestala. Danas se, prema riječima porodice, bori i sa karcinomom.
Gordonove lične vojne stvari sačuvane su kao dio muzejske zbirke u kasarni „Kozara“, kao trajno svjedočanstvo o mladom čovjeku čiji je život prekinut u 20. godini.
Danas, 32 godine kasnije, Gordon Ajder imao bi 52 godine.
Umjesto toga, ostala je fotografija mladog čovjeka, uspomena na sina i brata, priče njegovih saboraca, odlikovanja koja svjedoče o njegovoj hrabrosti i sjećanje porodice koja ni poslije više od tri decenije nije prestala da govori o njemu.
Gordon nije stigao da završi fakultet. Nije stigao da ostvari snove koje je imao kao mladić. Nije dočekao život kakav je tek trebalo da počne.
Godine prolaze, ali neke rane vrijeme ne može da izliječi.
